Zašto su novi automobili nepouzdani? Šta to stare automobile čini besmrtnim?
14.05.2024.
"Ne prave ih kao što su nekad" sigurno ste čuli kada se govori o automobilima ili nečemu drugom, možda čak i sami tako mislite. Da li je to zaista istina? Da li su stari automobili bolji i pouzdaniji od novije generacije? Da li proizvođači automobila prave vozila tako da odmah nakon isteka garancije počnu veliki kvarovi? O svemu ovome i mnogo više saznajte u tekstu koji smo pripremili za vas.
ŠTA RADE PROIZVOĐAČI AUTOMOBILA?
Proizvode automobile, naravno, ali zašto? Da bi ih prodali po profitnoj cijeni, kao i u svakom proizvodnom biznisu (računari, cipele, telefoni...), oni prave proizvode da bi ostvarili profit. Profit je ključan u biznisu; ako ga nema, proizvođači nestaju sa tržišta. Istovremeno, moraju poštovati pravila i propise koje nalaže vlada. Da bi njihova vozila dobro prodavala, moraju zadovoljiti očekivanja i potrebe kupaca. Da bi udovoljili zahtjevima vlade, automobili moraju biti sigurniji i ekološki prihvatljiviji, što povećava broj dijelova i samu cijenu automobila.
Da bi ispunili želje kupaca, proizvođači dodaju još dijelova jer kupci uvijek traže brže, atraktivnije, udobnije, efikasnije i sveukupno bolje automobile. Dok sve to ostvaruju, proizvođači moraju smanjiti troškove jer cijena automobila mora ostati približno ista da bi bili konkurentni. Moraju dodavati nove komponente i funkcionalnosti, ali po što nižim cijenama. To objašnjava masovnu upotrebu plastičnih dijelova, naročito oko motora, kao što su plastična usisna grana, plastično kućište termostata, plastična vodena pumpa i još mnogo toga napravljenog od jeftinog materijala poput plastike. Sada je jasno zašto ima toliko plastike u automobilima - ne zato što proizvođači to žele, već zato što moraju smanjiti troškove. Dodavanje novih funkcionalnosti kroz godine čini automobile sve složenijim, što povećava šanse za potencijalne kvarove.
IZ KOJEG DOBA POTIČU NAJPOUZDANIJI AUTOMOBILI I ZAŠTO?
Automobili iz 60-ih i 70-ih godina, iako veoma jednostavni, nisu bili poznati po velikoj pouzdanosti. Prosječan automobil iz tog doba koji je prešao 150 hiljada kilometara smatran je "robom za baciti". U 80-im i 90-im godinama, tehnologija i kontrola kvaliteta postali su toliko dobri da su omogućili proizvodnju kultnih automobila koji jednostavno "odbijaju da stanu". Nakon 30-40 godina, većina tih automobila još uvijek se vozi, bilo od strane entuzijasta koji u njima uživaju ili od ljudi koji su vjerni svojim starim ljubimcima.
Ali ključni faktor pouzdanosti starih automobila nije tehnologija već kompjuterska simulacija. U 80-im i 90-im godinama, ova tehnologija nije bila ni približno dostupna, moćna i korisna kao danas. Inženjeri nisu mogli precizno predvidjeti kada će neka komponenta automobila početi ozbiljnije da se haba i kada će prestati sa radom. Danas, zahvaljujući kompjuterskoj simulaciji, mogu stvoriti dijelove koji traju tačno određeni period. To znači da mogu napraviti dijelove za automobile koji neće trajati mnogo duže od prosječne kilometraže pokrivene garantnim rokom. Stoga su automobili iz tog vremena poznati po svojoj pouzdanosti.
PLANIRANA (VJEŠTAČKA) DOTRAJALOST AUTOMOBILA?
Najveći krivci za "planiranu dotrajalost" automobila nismo proizvođači, već mi sami. Vlade postavljaju eko-standarde i standarde sigurnosti, ali kupci određuju šta će se dobro prodavati. Niko nas ne može natjerati da kupimo automobil, ali kada ga kupimo, niko nas ne tjera da ga prodamo i kupimo opet novi. To znači da kupci određuju koliko dugo će se automobili zadržati na tržištu. U današnjoj eri većina ljudi mijenja automobile vrlo često, razloga postoji više: impresioniranje drugih, sigurnost, potreba za poslom, životna dob, promjena okoline itd. Proizvođači automobila to dobro znaju. Stoga, garantni rokovi nisu proizvoljni, već zasnovani na prosječnom vremenu koje ljudi zadrže automobile. Proizvođači automobila vođeni su profitom jer zarađuju prilikom prve prodaje i nemaju interesa praviti nepoderive mašine. Jer kupci novih automobila će svakako za dvije do tri godine kupiti novi model. Zato se i ne prave automobili koji nužno će trajati.
Važno je shvatiti da prilikom kupovine polovnog automobila treba biti spreman na dodatne troškove i ne potrošiti svaku marku prilikom kupovine sledećeg auta. Iako ste odabrali novije generacije koje su ljepše, pouzdanije, udobnije, lakše za vožnju, ekološki prihvatljive, to nužno ne znači da taj automobil ne može imati kvarove. Svakako, ukoliko kupite automobil koji je prethodno redovno održavan i s manjom kilometražom, smanjujete taj rizik.
Na našem sajtu imate veliki izbor automobila svih kategorija, tako da vjerujemo da ćemo vam pomoći prilikom odabira sledećeg automobila.
Želimo vam sigurnu i udobnu vožnju s puno pređenih kilometara.
Vaš AutoBum!
Proizvode automobile, naravno, ali zašto? Da bi ih prodali po profitnoj cijeni, kao i u svakom proizvodnom biznisu (računari, cipele, telefoni...), oni prave proizvode da bi ostvarili profit. Profit je ključan u biznisu; ako ga nema, proizvođači nestaju sa tržišta. Istovremeno, moraju poštovati pravila i propise koje nalaže vlada. Da bi njihova vozila dobro prodavala, moraju zadovoljiti očekivanja i potrebe kupaca. Da bi udovoljili zahtjevima vlade, automobili moraju biti sigurniji i ekološki prihvatljiviji, što povećava broj dijelova i samu cijenu automobila.
Da bi ispunili želje kupaca, proizvođači dodaju još dijelova jer kupci uvijek traže brže, atraktivnije, udobnije, efikasnije i sveukupno bolje automobile. Dok sve to ostvaruju, proizvođači moraju smanjiti troškove jer cijena automobila mora ostati približno ista da bi bili konkurentni. Moraju dodavati nove komponente i funkcionalnosti, ali po što nižim cijenama. To objašnjava masovnu upotrebu plastičnih dijelova, naročito oko motora, kao što su plastična usisna grana, plastično kućište termostata, plastična vodena pumpa i još mnogo toga napravljenog od jeftinog materijala poput plastike. Sada je jasno zašto ima toliko plastike u automobilima - ne zato što proizvođači to žele, već zato što moraju smanjiti troškove. Dodavanje novih funkcionalnosti kroz godine čini automobile sve složenijim, što povećava šanse za potencijalne kvarove.
IZ KOJEG DOBA POTIČU NAJPOUZDANIJI AUTOMOBILI I ZAŠTO?
Automobili iz 60-ih i 70-ih godina, iako veoma jednostavni, nisu bili poznati po velikoj pouzdanosti. Prosječan automobil iz tog doba koji je prešao 150 hiljada kilometara smatran je "robom za baciti". U 80-im i 90-im godinama, tehnologija i kontrola kvaliteta postali su toliko dobri da su omogućili proizvodnju kultnih automobila koji jednostavno "odbijaju da stanu". Nakon 30-40 godina, većina tih automobila još uvijek se vozi, bilo od strane entuzijasta koji u njima uživaju ili od ljudi koji su vjerni svojim starim ljubimcima.
Ali ključni faktor pouzdanosti starih automobila nije tehnologija već kompjuterska simulacija. U 80-im i 90-im godinama, ova tehnologija nije bila ni približno dostupna, moćna i korisna kao danas. Inženjeri nisu mogli precizno predvidjeti kada će neka komponenta automobila početi ozbiljnije da se haba i kada će prestati sa radom. Danas, zahvaljujući kompjuterskoj simulaciji, mogu stvoriti dijelove koji traju tačno određeni period. To znači da mogu napraviti dijelove za automobile koji neće trajati mnogo duže od prosječne kilometraže pokrivene garantnim rokom. Stoga su automobili iz tog vremena poznati po svojoj pouzdanosti.
PLANIRANA (VJEŠTAČKA) DOTRAJALOST AUTOMOBILA?
Najveći krivci za "planiranu dotrajalost" automobila nismo proizvođači, već mi sami. Vlade postavljaju eko-standarde i standarde sigurnosti, ali kupci određuju šta će se dobro prodavati. Niko nas ne može natjerati da kupimo automobil, ali kada ga kupimo, niko nas ne tjera da ga prodamo i kupimo opet novi. To znači da kupci određuju koliko dugo će se automobili zadržati na tržištu. U današnjoj eri većina ljudi mijenja automobile vrlo često, razloga postoji više: impresioniranje drugih, sigurnost, potreba za poslom, životna dob, promjena okoline itd. Proizvođači automobila to dobro znaju. Stoga, garantni rokovi nisu proizvoljni, već zasnovani na prosječnom vremenu koje ljudi zadrže automobile. Proizvođači automobila vođeni su profitom jer zarađuju prilikom prve prodaje i nemaju interesa praviti nepoderive mašine. Jer kupci novih automobila će svakako za dvije do tri godine kupiti novi model. Zato se i ne prave automobili koji nužno će trajati.
Važno je shvatiti da prilikom kupovine polovnog automobila treba biti spreman na dodatne troškove i ne potrošiti svaku marku prilikom kupovine sledećeg auta. Iako ste odabrali novije generacije koje su ljepše, pouzdanije, udobnije, lakše za vožnju, ekološki prihvatljive, to nužno ne znači da taj automobil ne može imati kvarove. Svakako, ukoliko kupite automobil koji je prethodno redovno održavan i s manjom kilometražom, smanjujete taj rizik.
Na našem sajtu imate veliki izbor automobila svih kategorija, tako da vjerujemo da ćemo vam pomoći prilikom odabira sledećeg automobila.
Želimo vam sigurnu i udobnu vožnju s puno pređenih kilometara.
Vaš AutoBum!
